Maslinarstvo otoka Cresa isključivo se bazira na autohtonim sortama što je jedna od velikih odlika creskog maslinarstva. Glavninu maslinarskog fonda otoka Cresa čini sorta simjaca (slivnjača), koja je zastupljena sa približno 80% od ukupnog broja stabala. Slijede plominka s 10%, rosuja s oko 3%, a ostatak čine razne druge sorte nepoznatog porijekla koje su poznate pod lokalnim nazivom divikuje.
je najzastupljenija sorta maslina na otoku Cresu koju lokalno stanovništvo gotovo isključivo naziva simjaca ili šimjaca. Ova se sorta osim na otoku Cresu može naći i u maslinicima na otoku Krku, gdje je zastupljena sporadično, u vrlo malom postotku. S obzirom da na otoku Cresu čini oko 80% maslinarskog fonda, tj. više od 100. 000 stabala, smatra se autohtonom sortom otoka Cresa. Stablo je vrlo rustikalno nižeg rasta a grane su kratke, debele, uspravne i jake. Dobro podnosi plitka tla i sušu pa se s uspjehom uzgaja na kamenjaru i terasama. U udolinama s dubokim tlom, koje su na otoku malobrojne, mjesto je prepustila sortama plominki i rosuji koje zahtijevaju mnogo bolje uvjete uzgoja. Još jedan razlog zašto je ova sorta slabo prisutna u udolinama, u kojima se često zadržava vlažniji zrak, je i njena osjetljivost na paunovo oko (Spilocaea oleagina). Odlika ove sorte je i velika otpornost na hladnoću. Ulje simjace je dosta gorko i pikantno. Simjaca je spremna za berbu oko 10 dana nakon 'Plominke'.
je druga sorta po zastupljenosti na otoku Cresu, ali čini svega 10% ukupnog broja maslina na otoku. Kao što sam njen naziv kazuje, vrlo je vjerojatno donesena iz Plomina, malog mjesta smještenog na istočnoj obali Istre. Poput simjace, i plominka se može naći na otoku Krku, dok je na području mjesta Plomin gotovo izumrla. Stablo plominke je po rastu veće od simjace, a grane su mu duge i tanke. Plominku gotovo isključivo nalazimo na dubljim tlima u malobrojnim otočkim dolinama. Za razliku od simjace, ova sorta je tolerantna na pauno oko (Spilocaea oleagina), što je još jedan razlog zašto je simjaca prepustila mjesto plominki u udolinama. Osjetljivija je na niske temperature od simjace pogotovo ako se uzgaja u udolinama gdje su česti mrazevi. Odlike ove sorte jesu i dobro vidljive guke po deblu. Plominka dozrijeva 10-15 dana prije simjace što je povoljno s aspekta optimalne organizacije berbe i prerade.