Prirodna osnova otoka Cresa ne pruža povoljne uvjete za poljoprivredu, pa su bili potrebni veliki napori generacija otočnog stanovništva da bi se na nešto pogodnijim terenima stvorili uvjeti za agrarnu proizvodnju. O tome najbolje svjedoče mnogobrojni lokaliteti na otočnim padinama sa stepeničasto poredanim terasama - „likama“, a posebice je impresivni pejsaž u okolici grada Cresa s bezbrojnim „gromačama“ koje se pružaju niz padinu. Na takvim su terenima creski poljoprivrednici s uspjehom mogli uzgojiti samo maslinu i vinovu lozu. Maslinarstvo je rašireno uzduž čitavog otoka, ali gotovo isključivo na zapadnoj, klimatski pogodnijoj strani. Klimatska obilježja otoka Cresa uvjetovana su u prvom redu njegovim položajem u kvarnerskom prostoru, te smjerom pružanja i reljefom. Kvarnerski zaljev uvukao se kao klin duboko u susjedno kopno, između grebena Učke, goranskih brda i velebitskih masiva, a njegov položaj na dodiru sjevernog Jadrana i susjednog visokog kopnenog zaleđa odražava se u križanju mediteranskih i kontinentalnih klimatskih utjecaja. Posljedica toga su česti prodori hladnih zračnih masa u zimskoj polovici godine i pojava konvekcijskih kiša u toku ljeta, zbog čega nema izrazito sušnog razdoblja karakterističnog za mediteransko podneblje. Navedeni specifični pedo-klimatski uvjeti otoka Cresa uvjetuju poseban način uzgoja maslina koji se odlikuje prilično ekstenzivnom primjenom agrotehničkih mjera koje se tijekom vremena nisu mnogo mijenjale. Jedna od specifičnosti današnjeg uzgoja maslina na otoku Cresu jest sustav „ovca – maslina“ koji je po prvi puta uveden sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Sustav uzgoja „ovca-maslina“ sprječava zarastanje površina i doprinos očuvanju vlage u tlu te predstavlja još jedan primjer kako se cresko maslinarstvo tijekom vremena prilagođavalo praktičnim i gospodarskim potrebama maslinara, u ovom slučaju potrebi očuvanja maslinika od zarastanja u korov. Creski maslinici predstavljaju i jedinstvi pejzaž. Prirodna amfiteatralna udolina uokolo samog grada Cresa ispunjena je golemim prostranstvima maslina koje su stoljećima sadili vrijedni creski težaci na terasama omeđenim beskrajnim gromačama (suhozidima). Generacije otočana svoj trud i muke ugradili su u mnogobrojne gromače, koje su dio creskih maslinika, te poput čipke krase otočke pejzaže.